BASS - PASTRSKI GRGEČ
Za Velikoustog Pastrvstog Grgeča – Bassa ne možemo reći da je nova riba na našim prostorima. Iz godine u godinu širi se našim vodama te ima sve više ribolovaca koji ga love. Već u prvim kontaktima izazivao je poštovanje sportskih ribolovaca a divljenje koje uživa trajat će uvijek, bez obzira da li se broj izlazaka na bassa nekog ribolovca mjeri jednocifrenim ili četverocifrenim brojem. Mada se zna da je čovjek najznačajniji činitelj svih poremećaja prirodne ravnoteže kako na kopnu tako i u vodi, bass je u našoj zemlji na početku označen kao uništavatelj kompletne ihtiofaune. Ipak, početni euforični strah se stišava i sve je manje razgovora na temu « za ili protiv « , a on i dalje uspješno sprovodi svoju jedinu želju ( životnu misiju – održavanje vrste ) . Želje ljudi su ipak različite i nažalost mnogobrojne. Srećom, priroda ne priznaje ni jednu državnu granicu pa tako ni ovu sa našim sjevernim i istočnim susjedom ( Mađarska i SiCG ) , koju je bass prešao prije dvadesetak godina. Nisu primijećene neželjene posljedice za ovo « kratko « vrijeme boravka kod nas. Vjerojatno ih neće biti kao i u drugim europskim zemljama gdje bass obitava daleko duži vremenski period. Jedini poremećaj koji bass izaziva na našim prostorima je deficit ali ne ostalih ribljih vrsta, već varalica u skladištima prodavaonica ribolovnog pribora. Pradomovina Basa (Large Muouth Bass – Micropterus salmonides) je jugozapadni dio srednjeg pojasa Sjeverne Amerike. Bass je u Europu stigao 1883. godine i to u Njemačku. Odatle se proširio po mnogim europskim zemljama, posebno je uzgajan u Mađarskoj 20 godina 20 stolječa gdje je na tržnicama prodavan kao Dravska pastrva. U Hrvatsku ga je unijelo i Ribnjačarstvo Pakračka Poljana a kasnije je uzgajan na još nekim ribnjačarstvima, odakle se proširio po mnogim jezerima u Hrvatskoj. Koristeći rijeku Dravu kao « koridor « i blizinu jezera uz nju, bass je s vremenom « osvojio « veliki dio jezera Podravine. Idealne uvjete koje pružaju ove vode ( za sve vodene organizme ) iskoristio je za prilagođavanje, razmnožavanje i odskočnu dasku za dalje širenje. Trenutno ga ima u gotovo svim vodama. Svakako najjača populacija velikoustog pastrvskog grgeča je u jezeru Dezinfekcija, Šoderici, Čambini, Betonari, Staroj Dravi kod Ferdinandovca, Sekulinama itd… Ima ga puno na jezeru Borovik, oko Karlovca, G. Polja u Međimurju. Okolina Šoderice, Sekuline i Čambine daju nam veće šanse ulova krupnog bassa. Prva tri lokaliteta prvenstveno zbog « divljine « ( nepristupačnosti ). Inače, najčešći ulovi na našim vodama su primjerci oko 400 gr. Što i nije neki prosjek, uzimajući u obzir ostale europske zemlje, naročito Španjolsku, Italiju i Francusku. Za naše prilike bass od 1 kg. Je trofejni primjerak, a preko 2 kg. Pravi kapitalac. Prije desetak godina i kod nas su lovljeni primjerci velikoustog pastrvskog grgeča i do 5 kg. , što je znak da može i tako narasti. Nažalost, nekontroliranim izlovom , posljednjih godina onemogućeni su nam ovakvi dvoboji. Bez obzira na svoju veličinu, bass se vrlo originalno bori i teži osloboditi varalice koju je prethodnog trenutka napao misleći da će smiriti svoj gladni želudac. Eksplozivnošću, naglim i nepredvidljivim pokretima, a naročito spektakularnim skokovima iz vode i mlataranjem glavom je osvojio srca mnogim varaličarima svih profila. Najbolje se lovi u ljeto, a to je najugodniji dio godine za ribolov. Čak i sam izlazak na vodu predstavlja doživljaj za sebe, jer se obavlja u predivnom ambijentu, okolišu prepunom vegetacije u i oko vode. Vremenom se i kod nas stvorio krug ribolovaca koji vrijeme provedeno u ribolovu troše isključivo u potrazi za velikoustim pastrvskim grgečom. Loveći ga od ranog proljeća do kasne jeseni oni su jedini soj ribolovaca kojima je « zimska pauza « prekratka jer uz nekoliko izlazaka na smuđa ili štuku, 2 – 3 mjeseca je malo vremena za priče o varalicama, a njihov spisak je dug.
Izgled, rasprostranjenost i mrijest
Za razliku od Europe velikousti pastrvski grgeč u Sjevernoj Americi dostiže težine i preko 10 kg. To uopće i ne čudi jer je to njegova postojbina. Inače na ovom kontinentu postoji mnogo vrsta riba koje laiku jako liče na velikoustog. Nekoliko vrsta grgeča kao što su malousti, pjegavi, prugasti i kentaki zbunjuju svojim izgledom. S druge strane za nekoliko desetina vrsta od kojih neke i nisu grabljivice, vezano je ime bass, pa i sa te strane unose pometnju među slabo upućenima. Osnovna i najuočljivija osobina koju posjeduje velikousti pastrvski grgeč – bass ( largemouth ) je da se usta, prema repu pružaju ispod i uvijek prelaze sredinu oka. Velikousti je najcjenjenija sportska riba od svih mu bliskih i daljih srodnika kao iostalih riba koje samo liče na njega, a nas najviše raduje činjenica da je baš on odlučio posjetiti naše krajeve. Micropterus salmoides ( latinski naziv ) prvenstveno je nastanjivao samo istočni dio ovog kontinenta: Južnu Kanadu, područje Velikih Jezera, dolinu Misisipija, Floridu i Meksiko. Poribljavanjem raširen je po cijeloj Sjevernoj Americi, a također prenesen je na Kubu i Havaje. Po istom principu skrasio se u dijelovima Srednje i Južne Amerike, Azije, Afrike i Europe. Iako su male šanse da se na našim vodama bar u skorijoj budućnosti sretnemo sa nekim drugim crnim grgečom ili bassom pozabavit ćemo se izgledom velikoustog. Zdepastog je oblika, za naša shvaćanja nesrazmjerno velike glave i usta ( jer mu glava zauzima jednu trećinu ukupne dužine tijela ) .Ima dvije leđne peraje od kojih je prva manja i sa oštrim žbicama, a druga ( bliže repu ) je veća i posjeduje meke žbice. Trbušna i grudna peraja su mekana i savitljiva, bez čvrstih dijelova . Repna peraja je snažno i plitko urezana, a krljušti sitne, oštre i čvrsto usađene. Karakteristična je nepravilna tamno – zelena ( ili je možda bolje reći crna ) pruga koja se pruža po bokovima i to od glave sve do repa . Boja trbuha se kreće od sive do blijedo žute, dok su bokovi i leđa dijelovi tijela koji imaju veoma veliku moć mijenjanja boje. Iako nama možda izgleda nemoguće, ali raspored boja se kreće od snježno bijele do potpuno crne, što naravno zavisi od bistrine i tipa vode. Europski ( samim tim i naš ) bass ima leđa tamno – zelene do maslinasto – zelene boje, a po bokovima je srebrnasto zeleni. Spolnu zrelost ženke dostižu nakon treće godine života, a mužjaci već poslije dvije. Mužjak svojim repom napravi okruglo udubljenje na dnu dubine 15 cm i širine prečnika između 30 i 80 cm . Obično se biraju mjesta sa mirnijim tokom, zaljkevi, rukavci itd ., a poželjno je da dno bude od čvrste podloge, no ukoliko u bližoj okolini nema pijeska , šljunka i sl. bass će sagraditi gnijezdo i na mulju . Također poželjno je da u blizini postoji neki zaklon, panj, stijena ili poveći busen trave . U zavisnosti od bistrine vode i drugih okolnosti gnijezdo može biti između 30 i 180 cm dubine, a na istoj lokaciji moguće je naći i nekoliko desetaka mužjaka sa svojim gnijezdima, s tim da je razmak između njih minimalno 3m . Kada se temperatura vode sasvim približi dvadesetom stupnju ( što kod nas odgovara vrijeme krajem svibnja ) počinje mrijest . Ženka bassa polaže do 3. 500 jajašca po kilogramu težine. Mužjak pozove ženku na gnijezdo gdje ova polaže nekoliko stotina jaja, mužjak tada oplodi jajašca i ona prianjaju za dno . U jednom gnijezdu mogu biti oplođena jaja više ženki jer svaka ženka polaže jaja u nekoliko gnijezda . Posle završetka mrijesta mužjak ostaje na gnijezdu štiteći potencijalne buduće potomke od raznih napasnika . Najkasnije za 10 dana mladi počinju da se pokreću, a mužjak i dalje nastavlja brigu o malim bassovima sve dok ovi ne pređu dužinu od 2 cm . Pošto im je tada povećana sposobnost preživljavanja mužjak ih ostavlja i počinje intenzivnije da se hrani , kada nastupa i najinteresantniji period za sportske ribolovce . Mali bassovi se prvenstveno hrane planktonom, a zatim prelaze na druge oblike ishrane .
Ishrana
Prije nego se pozabavimo čime se to bass hrani reći ćemo nešto o postojećoj fobiji većine ribolovaca ( antibassista ) . Postoje tri stvari koje utječu na neupućene da se stekne utisal o bassu kao beskrupuloznom terminatoru . Najveći « strah « izazivaju vrlo česti, veličanstveni raubi u ljetnim večerima . Ovo je doba bassove hiper – ishrane, pa tu ne bi trebalo imati mjesta mišljenjima da tad sve živo pojede . Lipanj, srpanj i kolovoz su mjeseci kada je na površini , a hraneći se u tom sloju često narušava vodeno ogledalo. Iako hranu uzima tokom čitave godine, smanjenjem temperature vode opada veličina i učestalost obroka, a tad se hrani u nižim slojevima « u tišini « . Druga stvar koje se povezuje sa nezasitošću su nesrazmjerno velika usta naspram same veličine ribe. Ako neko ima velika usta, ( mada izgleda dosta logično ) to ipak ne mora značiti da mnogo ili non – stop jede. Našem grabljivcu velika usta služe samo da bi preživio!?! Ispod 10 stupnjeva Celzijevih bass vrlo dobro, čak odlično vidi . Povećanjem temperature vode vid gubi na oštrini i on sve mutnije vidi ( samo nazire ) prilike u vodi , a samim tim i svoj plijen . Stvaranje neke vrste zaštitnog sloja , preko očiju , otežava sam lov velikoustog , a to ga svrstava u najlošijeg lovca među našim grabljivicama . Zbog toga je i broj uspješnih, već spomenutih ljetnih rauba jako mali . Pošto je evidentan nedostatak kvaliteta bass mora prijeći na kvantitet , pa otud i vrlo brojni bučni raubi , jer su promašaji sastavni dio njegovog života . Evolucijom priroda je , uvećanjem samih usta tj. zapremine čeljusti , korigirala nedostatak vezan za oko čime je grabljivcu olakšan lov, odnosno povećana mogućnost hvatanja samog plijena . Treća činjenica koja izaziva bojazan je prevelik asortiman živih stvorova koje bass hvata i guta . No, i ovaj predug spisak je vezan za prethodni problem oko bassovog vida . Razne ribice koje su bassove najomiljenija hrana su ponekad nedostupne za njega jer su prebrze. Nekoliko njih, naročito, ako su sitne, nisu dovoljne za smirivanje želuca, pa bass vrši « popunu « nečim drugim dostupnijim tj. sporijim. Raznovrsnost njegovog jelovnika ( na što je inače primoran ) oslikava se vrlo ukusnim mesom, a što je važno nama, sportskim ribolovcima, i vrlo brzim tempom rasta . Velikousti pastrvski grgeč jede gotovo sve što je živo i što može da proguta . Riblja mlađ svih vrsta ( uključujući i sopstvenu ) je osnovna hrana, no rado uzima i rakove, iskopava puževe sa dna, sitne školjke i druge organizme. Vodeni insekti i njihove larve kao i suvozemni insekti koji se praćakaju po površini su za njega prava poslastica . « Troši «u velikoj mjeri punoglavce i žive žabe, a ne preza ni od zmija pa i onih otrovnih vrsta … Što je voda toplija kompletno tijelo bassa je življe, a povećane su i sve ostale funkcije u organizmu . Pri temperaturi vode od 8 stupnjeva Celzijevih počinju dobri izgledi za njegov lov, koji se drastično povećavaju . Metabolizam dostiže svoj maksimum pri temperaturi vode od 22 – 26 stupnjeva Celzijevih , a daljim rastom prema 30 – om stupnju drastično opada . Ovdje je interesantno napomenuti da debljina prevlake na očima dostiže svoj na 25 stupnjeva Celzijevih , baš u periodu hiperaktivnosti . Pošto smo utvrdili ključ njegove raspoloženosti za uzimanje hrane preostaju nam ostali faktori koji imaju utjecaja na sam ribolov. Najbolje je ponuditi ( na pravi način ) ono čime se na datoj vodi on najčešće i hrani, jer velikousti ima svoju omiljenu lokalnu hranu. Znači nije na odmet češće zagledati u vodu i zapažati čega u njoj najviše ima . Ukoliko nema vidljivih zaključaka prelazi se na drugačiji način . Pošto bass ima svoju sezonsku hranu u ljeto, najbolje mu je ponuditi nešto što liči na živu ribicu . S proljeća aktualni su punoglavci, dok beskičmenjaci, a naročito rakovi u jesen . Iako je područje rasprostranjenosti velikoustog pastrvskog grgeča u našoj zemlji vrlo malo, svaka voda ima svojih specifičnosti, a grabljivac se na svakoj od njih ponaša originalno, pa se samo iskustvom i poznavanjem života na određenoj vodi može riješiti zagonetka njegovog omiljenog menija .
Mamci
Zbog raznolikosti oblika živih bića koje su dio bassove ishrane, velika je paleta mamaca za njegov lov. Velikousti pastrvski grgeč je najprofitabilnija riba svih vremena . Timovi inženjera mnogobrojnih firmi, daju mašti na volju izluđujući « potrošače « varalica velikim asortimanom oblika, boja i efekata . Praktično svaka varalica koja liči ili po nečemu podsjeća na hranu kojom se bass hrani može poslužiti za lov. Vobleri kao najkompletnije varalice su svakako jedan od najubojitijih umjetnih mamaca i za velikoustog. Koriste se svi oblici ( izduženi ili kruškasti ) , tipovi ( top – water, plitko, srednje, duboko i extra duboko zaranjajući)kao i modeli ( plivajući i tonući ) . Sa dobrim poznavanjem osobina voblera , moguće je sa 30-ak ovakvih varalica pokriti apsolutno sve situacije na vodi ukoliko je bass raspoložen da uzima ovu vrstu mamaca .Džigovi sa štitnicima i na njima razne kombinacije trakica od umjetnih i prirodnih materijala su također efikasne u lovu na dnu kao i na extra zatravljenim vodama . Za najteže uslove i u vrijeme bassove slabe aktivnosti, koriste se razne imitacije života, a to su mamci koji se prave od meke plastike pod zajedničkim nazivom wormovi. Ovim glistama, crvima, puževima, rakovima, zmijama, gušterima, žabama i ostalim rukotvorinama, zajednička je specijalna montaža gdje vrh udice ostaje u tijelu, izbjegavajući razne prepreke i tako omogućuje da varalica stigne « čista « do bassova koji se tada i nalaze na terenima koji obiluju travom, lopočima ili granama . Naravno, bas uzima i varalice koje već spadaju u klasiku, a koje posjeduje svaki ribolovac . To su leptiri, manje žlice, « twisteri « … Pilkeri, kastmasteri, canadian džig, i ostali bolenski arsenal, može također poslužiti u lovu velikoustog. Buzz bait i spinner bait imaju svoje posebno mjesto, jer su ciljano pravljeni za ovu grabljivicu . Od ostalih umjetnih mamaca vrijedi napomenuti i suhe i mokre mušice kao i ostale imitacije insekata . Sve ovo, kao i lov strimerima rasnim mušičarskim priborom, pruža veliko zadovoljstvo ribolovcima širom svijeta .Ovaj vid sportskog ribolova je nepopularan na terenima gdje bass živi, pa se kod nas i ne upražnjava . Ekspanzija varaličarenja potisnula je i lov ove ribe na prirodne mamce. Ipak, postoji nekolicina entuzijasta koji isključivo love velikoustog na plovak ili dno. Mamci su : snop glista, punoglavci, kederi, pijavice, manje žabe. « Povlačenjem « mrtvom ribicom ili filetom, moguće je isprovocirati bassa na napad, a to je još jedna disciplina koja se rijetko prakticira kod nas .Proizvod raznovrsnosti umjetnih mamaca je nevjerojatno gomilanje varalica kod iole ozbiljnih lovaca na bassa . Ovo ipak nije nekakav trend ili pak običan ribolovački hir . To je puka potreba . Vrlo su rijetki danikada bass uzima sve ponuđene mamce . Kada želi baš sve, to se naziva « ludi dan « . Ako se u to vrijeme nađete u vodi, sigurno ćete uživati . U tom slučaju, ni slučajno ne vrijedi izvoditi nekakav zaključak . Češće se događa da želi samo određeni oblik prezentiran na pravi način . Čak i iskusni varaličari se «izgube « tražeći pravo rješenje. Određivanje same varalice ( tu se uključuje grupa, vrsta,veličina i boja ) i tehnike povlačenja je dosta otežano, jer se velikousti pastrvski grgeč uvijek ponaša različito bez obzira na iste uvjete u prirodi . Osim meteoroloških uvjeta, treba voditi računa i o dobu dana, godine, pritisku zraka a tu je naravno i tip vode u kojoj živi . U svemu ovome najveći problem i zabunu unosi brojnost varalica, a one često zahtijevaju posebne načine povlačenja i prezentacije . Pravi savjet je da pri izletu na bassa ponesete sva svoja iskustva o varalicama, dok samo predznanje ili znanje o samom lovu i traženju drugih grabljivica ( štuka, som, smuđ, bolen …) ostavite kod kuće . Bass zahtijeva radikalno drukčiji pristup, a prepoznavanje sličnih subpozicija sa ostalim našim mesojedima može varaličara odvesti u slijepu ulicu .
Pribor
Koliko je samo lovac na bassa , bilo početnik ili iskusan varaličar , opterećen gomilom varalica, utoliko je oslobođen razmišljanja o priboru . Za lov na bassa dovoljan je varaličarski štap i njemu pripadajuća rola koju posjedujete . Znači, mora biti lagan i po mogućnosti dvodjelni . Preporučljiva dužina je 2,7 m težina bacanja do maksimalnih 40 ili 50 grama . Najlon promjera 0,25mm ( max ) dovoljan je da osigura lijep provod na vodi . Pošto « sve ima svoje « , za ozbiljni pristup potrebno je ipak nešto više. Teško je vjerovati da naš prosječan varaličar posjeduje kolekciju štapova raznih akcija, dužina i težina bacanja da bi u njoj mogao prepoznati baš svaki štap iz liste opisa koji slijedi, ali svakako da će uz par savjeta umjeti da izabere bolji komplet za date uvjete . Uopće, varaličarski komplet za lov neke ribe, bira se prema godišnjem dobu, tipu vode, veličini očekivane ciljne ribe kao i sporednog ulova, vrsti umjetnog mamca i načinu ribolova . Štap gornje granice 60 ili 80 grama, dužine 3m, koristi se u TOP sezoni ( ljeto i rana jesen ) kada je vodena vegetacija na maksimumu. Borba « na kratko « na terenima punim lokvanja i ostalog bilja zahtijeva snagu i jačinu da bi se ukrotio bass preko kilograma, a to se najbolje postiže konstantnim pritiskom na ribu jakim štapom A akcije. Kada bass ( naročito ako je pravi ) osjeti odlučnost s druge strane strune, dat će sve od sebe i priuštit će nam veliko zadovoljstvo bez obzira na naizgled prejak pribor . Rola kapaciteta 100m/ 0,25mm i upredenice debljine 6 i 8 lb i najlon promjera 0,22 – 0,25mm idu na ovakav štap, uz napomenu da se mogu koristiti i najloni tanji od 0,20mm ukoliko ih rola ili štap podržavaju . Jači pribor poželjan je i zbog štuka kapitalki koje žive na ovim terenima . Površinske varalice ( poperi, torpeda, crazy crawler itd. ) , ostali vobleri minnow oblika od 7 - 11 cm kao i crunk od 5 – 7 cm, džigovi, spinnerbie-i ( suknjice ) i worm-ovi ( 6 inča i veći ) do 2gr otežanja su varalice koje treba forsirati . Za sam kraj jeseni i proljeća, sasvim odgovarajući komplet je univerzalni, već opisan na početku kao najbolje srednje rješenje . Varalice su vobleri do 7cm, leptiri do broja 3 i otežani worm – sistemi ( texas i karolina ) .
Sam početak sezone ( veljača i ožujak ) je rezerviran za ultra laki varaličarski pribor . Štap 2,4 ili 2,7m maksimalnih 25gr. težine bacanja, odgovarajuća rola na čijoj špulni je namotan najlon 0,18 – 0,22m su pribor za rad sa svim vrstama mamaca od meke plastike i plitko zaranjajućim suspending voblerima od 6cm . Nabrojeni štapovi su namijenjeni za « najpopularniji « vid kod nas, a to je varaličarenje sa obale . Za lov iz čamca treba koristiti kraće štapove 1,8 – 2,4 m B akcije i ishodno situaciji na vodi za nijansu manjih težina bacanja. Najosjetljiviji dio pribora za lov je sama veza između ribolovca i varalice tj. ulovljene ribe . Najlon ili upredenica ? U posljednje vrijeme tržište je prepuno jako dobrih najlona koji su otporni na habanje, vrlo jaki na čvoru i trajni . Svako « troši « svog favorita, tako da tu nema problema . Jedino je važno promjer uskladiti sa štapom i rolom .
Ukoliko je vaš štap A akcije, poželjno je koristiti neki od ( XL ) najlona . Ovo važi i pri korištenju malih ( do 5cm ) laganih voblera izrađenih od balze zbog boljeg rada .U svim ostalim situacijama, naročito pri lovu worm-ovima, potrebno je nešto XT . Upotreba najlona na bistrim vodama ( kakva je većina bassovskih ) opravdano nije popularna zbog velike vidljivosti . To međutim važi za ostale ribe koje se love na ovim terenima . Zbog lošeg vida u najtoplijem dijelu godine bassa je moguće loviti i upredenicom koje dobivaju sve više poklonika . Naročito se preporučuju u noćnom lovu bassa zbog smanjivanja tzv. « psihološke sekunde « . Druga situacija koja preferira ove, za sada najpouzdanije veze između ribolovca i ulova je lov površinskim varalicama . Svojom nategljivošću daje izazovnije pokrete top-water voblerima, a samim tim ima dobrog udjela u kvantitetu ali i u kvalitetu ulova .
Lokacija
Kako je već rečeno, samom lovu bassa treba pristupiti na adekvatan način .Taktike koje su uobičajene za ostale naše grabljivice, rijetko kada donose željene rezultate . Ovom prilikom biće riječi o lokaciji bassa . Na različito i neočekivano ponašanje bassa u sličnim situacijama na vodi, utječe više faktora . Pošto je on relativno nova riba na ovim prostorima,bilo je dosta lutanja u izučavanju njegovog života, no napredak je evidentan kod većine zaljubljenika u velikoustog pastrvskog grgeča .Osnova svake potrage za bassom leži u njegovim vremenskim navikama, kako u toku godine, tako i u toku jednog dana .Godišnje navike su po vertikali i uvjetovane su bassovim traženjem što ugodnije sredine tj. najprijatnije temperature vode . Ljeti se bass nalazi u srednjim slojevima vode ili nešto iznad, jer u toj situaciji najbolje kontrolira sve slojeve vode . Vrlo bogatu ponudu hrane nalazi u to vrijeme na površini, pa tu najčešće i lovi . Ribice i ostale životinjice su uočljivije jer prave valove i bućkaju po površini, a to pomaže bassu da preciznije locira svoj plijen . Kako temperatura vode dolaskom jeseni opada, tako i bass silazi u dubinu da bi vrijeme od studenog do ožujka proveo na samom dnu . Zimi nema izuzetaka, jer je tada isključivo u najtoplijem dijelu ( na dnu ) , dok je ljeti moguće loviti i u dubini gdje nalazi skrovište u dužim periodima lošeg vremena ili kada su ljeta vruća.
S proljeća, osim na dnu, valja ga potražiti i na plićim vodama gdje se voda brže zagrijava . Postoje i dva kraća vremenska razdoblja tokom godine, kada on lovi ( a i mi njega ) u svim slojevima vode . To je pri izjednačenoj temperaturi slojeva, a koja iznosi od 16 – 18 stupnjeva. Gledano vremenski, to je druga polovica svibnja, sam kraj kolovoza i početak rujna . Za razliku od godišnjih pomjeranja koja su po vertikali, pomjeranja bassa u toku jednog dana su horizontalna i prvenstveno su usmjerena na potragu za hranom . Velika polja lopoča i zatravljene površine su njegov dnevni dom . Smanjivanjem ugla pada sučlevih zraka, bass se bliži rubu i koristeći raslinje kao zaklon, vrlo intenzivno uzima hranu .To je tzv. « VEČERNJI CUG « . Istovremeno, sprema se za izlazak u slobodnu vodu gdje nastavlja lov i noću .Povratak u zatravljene dijelove planira tek u kasno prijepodne sljedećeg dana, kad vodeno bilje pod djelovanjem sunca počinje da proizvodi kisik . U noćnoj tami biljke prave ugljen-dioksid koji otežava disanje pa tu leži činjenica njegovog napuštanja mjesta dnevnog boravka .
Pored ovih generalnih i jasnih pozicija, detaljnije ćemo objasniti koncepciju prisustva bassa na vodi sa puno trave . Riječ je o ljetnom lovu . Bassa na ovim terenima, najbolje je potražiti na svim dijelovima koji nisu « monotoni « a to su naglo suženje koje je uvijek praćeno povećanjem dubine, veliki zaljevi i sl. Omiljeno mjesto gdje bass lovi je svako narušavanje kontinuiteta travnatog tepiha: očišćena mjesta za lov bijele ribe, zaljevi i poluotoci u lopčkim poljima , grane i ostale prepreke u vodi itd .
Biljke svojim prisustvom privlače sve ostale vodene i kopnene organizme, dajući im potreban zaklon i hranu . Naravno, obilje riblje mlađi pužića, rakova, glista i insekata privlači bassa , pa ga po tom području treba i tražiti . Jako nejednaka koncentracija bassa , kako po udaljenosti od obale, tako i po dionicama, je odlika ovakvih terena .U ovoj situaciji, najbolji rezultatise postižu povlačenjem varalice paralelno sa obalom, pored ili iznad trave. Otežavajuće okolnosti su velika količina vodene mase i imperativ lova iz čamca . S druge strane, lov sa obale na plitkim vodama daje bolje rezultate, a veća grupiranja su primjetna samo pri temperaturama vode ispod 12 stupnjeva . Naravno, moguće je uloviti bassa recimo noću u lopoču, zimi iznad dna ali to su veoma rijetki i netipični primjeri koji govore u prilog bassove nepredvidljivosti ili puke slučajnosti .
Na površini
Površina vode je interesantna kako ribolovcima tako i njihovom plijenu iz više razloga . To je mjesto koje bassu olakšava lov jer objekti na vodi narušavaju vodeno ogledalo, postaju uočljiviji označavajući grabljivcu pravo mjesto sklapanja usta . Iako lov bassa sam po sebi predstavlja jednu atrakciju, lov površinskim varalicama je sam vrh vrhova . Fantastični ljetni raubi su doživljaj koji puni baterije svim varaličarima . Naročito ako su njihovi površinski «glumci» u glavnoj ulozi . Poper kao najpoznatija varalica za lov bassa koristi se, naravno, i kod nas . Posjeduje udubljeno čelo koje odmjerenim cimanjem štapa udara o površinu i tako stvara zvučni efekat, nešto slično kao bućka . Imitirajući ribicu koja se hrani insektima na površini, kao takav u očima grabljivice stvara sliku « lakog « plijena . Poslije zabačaja poper se natjera da podrhtava u mjestu, a zatim se kratkim potezima štapa stavlja u akciju .Ukoliko je bass aktivniji vođenje treba da bude agresivnije i obrnuto . Najčešće se potezi štapom čine između 2 i 4 puta sa pauzama između dvije provokacije od 5 pa do čitavih 20 sekundi, mada su moguće sve varijacije vođenja, što zavisi od bassovog stanja i « kreativnosti « varaličara .Da bi varalica proizvela karakterističan zvučni nadražaj, na grabljivicu se mora koristiti netegljivi monofil ili struna jer na većim distancama tegljiva veza uz sporiji štap amortizira udare usječenog čela o površinu . I kod zare ( stick bait-a ) je potrebna kruća veza . Odmjerenim potezima štapa i ravnomjernim okretanjem ručice na roli, stvara se zmijolika putanja varalice koja djeluje vrlo iritirajuće na bassa ( ali i na štuku ) . Konstruktivnim rješenjima ( otežanim zadnjim djelom i alkicom za kopčanje pomjerenom na dolje ) postignut je ovakav nesvakidašnji rad varalice, a što na prvi pogled izgleda nezamislivo . Poslije zabačaja , laganim okretanjem ručice role potrebno je skupiti višak najlona . Brzim ili sporijim cimanjima štapa, stvaraju se uže odnosno šire putanje varalice, a u kombinaciji sa više ili manje poteza štapom u toku jedne provokacije i različitom dužinom pauza između njih stvaraju se iritirajući pokreti . Heddon-ov spit,n,image ili slične varalice, kao podvrsta stick bait-a svojom širom siluetom i zaobljenim trbuhom, osim cik-cak kretnji može i povremenim malim zaranjanjima i « skokovima u mjestu « ( što se postiže visoko uzdignutim štapom ) dopuniti i onako bogatu paletu prezentacija koje mogu da nama ( i grabljivcima ) « priušte « varalice ove vrste . Storm-ov chug-bug se može okarakterizirati kao hibrid prethodna dva tipa varalice, popera i cigare . Plastično tijelo « napunjeno « kuglicama posjeduje diskretno udubljeno čelo koje nema napadni zvuk kao poper, no ponekad je nepotrebno da varalica bude previše agresivna ( bučna ) . Oblik kvadra zaobljenih ivica služi da kretanjem lijevo-desno razbija vodenu površinu, a kuglice vrše dodatni nadražaj grabljivcu zveckanjem i po prestanku provokacije naglim pomjeranjem u zadnji kraj varalice čime on naglo propada, što predstavlja okidački efekat . « Lijeno vođenje « po tihom vremenu, što znači konstantno lagano privlačenje varalice uz po neki ( otprilike na svakih pola metra ) potez štapom koji natjera chugera da « pljucne « daje najbolje rezultate . Agresivno povlačenje sa 5 – 6 kratkih, ali oštrih poteza vrhom štapa koriste se u vjetrovitim danima naročito u periodima dužeg lošeg vremena . Za periode bassovog intenzivnog interesiranja za hranu preporučuju se površinske varalice s elisom . Najpoznatije iz ove grupe top-water voblera su torpeda . Postoje torpeda sa dva propelera koji se koriste na većim odnosno dubokim vodama . Za naše prilike dovoljna su jednoelisna torpeda gdje je propeler smješten na zadnjem kraju varalice . Nakon zabačaja ostavimo varalicu da miruje, a kada se valovi raziđu vršimo dva kraća povlačenja varalice, otprilike do 50cm sa pauzom od 2-3 sekunde . Ova faza služi da bassu skrene pažnju i da on odredi bližu lokaciju varalice . Pauza od 5-10 sekundi koja slijedi je potrebna da bi bass prišao našem mamcu . Poslije ovoga vršimo jedno uže ( od oko 1,5m ) povlačenje koje imitira bijeg plijena po uočavanju grabljivca . Bass to ne želeći da dozvoli, bez naknadne provjere, sklapa usta oko našeg torpeda . Sva privlačenja torpeda se vrše okretanjem ručice na roli dok štap stoji pod kutom od 60 stupnjeva u odnosu na površinu vode . I torpeda kao i sve nabrojene površinske varalice bass najčešće uzima po prestanku provokacije, no udarci su mogući sve dok je varalica u vodi ( u svim fazama povlačenja ) pa je stoga obavezan stalni vizualni kontakt sa varalicom i koncentracija varaličara na visokom nivou .
Prikupljeno putem interneta po raznim ribičkim stranicama te ribičkim forumima, vlastitim zapažanjima tijekom ribolova. Od vremena pisanja ovog teksta pojavili su se novi mamci i pribor za lov ovog specifičnog grabežljivca.
Ribolov bassa na početku sezone, u prolječe!
AUTOR : web administrator 2002.