Babuška je sve češća na našim ribolovnim
vodama. Prvi put se u nas pojavila početkom osamdesetih
i njena populacija raste, obično na štetu karasa sa kojim
se može mješati. Prosječna lovna težina babuške kreće
se oko 500 grama, ali je moguće naići i na babušku
tešku preko 2 kilograma. Ovo je riba dna, sa koga jede dijelove
biljaka i životinjice. Ljeti, kada je vrijeme toplije i metabolizam
brži, hrani se intenzivnije, a zimi pada u skoro potpuno latentno
stanje. U stanju je da preživi u u vodama koje se potpuno lede
zahvaljujući kožnoj izlučevini koja se ne mrzne. Također,
kao i karas, u toku sušnih mjeseci, u stanju je ukopati
se u zemlju i tako ukopana preživi potpuno isušivanje
bare ili jezera.
Babuške se hrane na dnu pa se tu i love. Prvo treba lokalizirati
mjesto gdje se nalazi jato babuški po mehurićima koji se
pojavljuju na površini vode. Naravno, svako pravilo ima izuzetaka,
pa treba imati u vidu, da u toku dana, posebno rano ujutro i
predveče babuške prilaze bliže obali i hrane se među
priobalnim biljem. Tada se podižu i na 70-80 cm od dna. U zavisnosti
od količine vegetacije u vodi babuška se lovi na sljedeće
načine:
• Na vodama u kojima ima dosta vodene vegetacije, babuške se
kreću i prebivaju u neposrednoj blizini rastinja. To čine
iz dva razloga: vodeno rastinje predstavlja prirodni zaklon
od raznih neprijatelja, a također isti ambijent je bogat
prirodnom hranom. Na ovakvom terenu najbolji rezultati se postižu
pecanjem neposredno uz rastinje ili u rupama - čistim dijelovima
vodene površine okružene njime.
• Na vodama gdje nema u izobilju vodene vegetacije, babušku
treba tražiti što dalje od obale, što je najčešće
slučaj na većim jezerima.
lov babuške
Za lov babuške treba koristiti fin i lak pribor. Babuška je
oprezna riba i često će vas iznenaditi krupan primjerak
koji je došao na samo jednog mesnog crvića ili zrno žita.
Najčešća metoda pecanja je plovkom. Štap treba
biti što duži (6 - 8m), kako bi bez problema spustili plovak
iza trske i imali dovoljnu dužinu najlona da mamac stigne do
dna. Nije loša ideja ni postavljanje male mašinice na teleskopski
štap nešto manje dužine, kojim onda možemo lagano voditi ribu
do obale. Štap treba da bude što laganiji (karbon), jer ga,
kada jato naiđe, stalno držimo u ruci. Kao osnovni najlon
kod pecanja plovkom koristi se 0,15 ili 0,16 mm, dok se za predvez
uzima najlon 0,12 do 0,14 mm. Pri korištenju mašinice za pecanje
idealan je najlon od 0,18 mm, jer omogućava i daleka zabacivanja
i dovoljnu jačinu da se izbori sa najvećim babuškama.
Pri izboru udice uvijek imajte na umu već rečeno,
velika babuška će doći na zrno pšenice
ili jednog mesnog crvića. Dakle veličinu udice treba
prilagoditi mamcu: raspon od 16-12 se pokazao najidealnijim.
Plovak ne utiče mnogo, ali nam ipak treba lak plovak, jer
je ugriz ove ribe u prvoj fazi vrlo slab - sličan pipkanju.
Ako se lovi na većoj dubini plovak treba da ima nosivost
oko 2 g, a ako je voda plitka i 0,5 grama je dovoljno.
Ukoliko babušku pecate na većim daljinama možete se odlučiti
za jedan od dva osnovna načina: dubinski način i način
sa klizečim vagler plovkom. Kod oba načina preciznost
zabačaja je od velike važnosti. Uvijek bacajte na isto
mjesto u sred trokuta na čije rubove ste bacili po kuglu
primame. Kod oba načina, dobra je ideja koristiti i hranilicu
i to što bliže udici. Jedan od najboljih mamaca za ovaj način
pecanja je glista đubretarka, zakačena tako da joj
krajevi slobodno lelujaju u vodi. Ovu glistu babuška neće
moći skinuti pri prvom pipanju, kao kruh recimo, pa ćete
lakše kontrirati.
Od primame i točnog zabačaja ovisi cijeli lov. Ako
je voda topla i stajaća treba koristiti brašnaste hrane
i žitarice u odnosu 2:1. Kod čistog dna primama treba biti
tvrđa, a kod dna obraslog travom što rastresitija, kako
bi se raspala još dok pada i posula što veće područje.
Kupovne provjerene primame je: "Sensas Karp" i mješaja se sa
prezlom u odnosu 1:2 u korist prezle. Ova količina primame
dovoljna je za bar dva pecanja. Koristite tehniku masovnog primamljivanja.
Dohranjujte samo ukoliko babuške prestanu raditi. Nakon ribolova,
bacite par šaka kuhanog žita, ukoliko planirate i sutra doći
na isto mjesto. Kad je voda hladnija primamljivanje se obavlja
samo brašnastom hranom. Ukoliko u vodi gdje se peca nema cvergla
i sunčarke u hranu treba dodati malo isjeckanih glista
i krvi. Tada se znaju prevariti i starije babuške, a mamac je
naravno glista ili komadić gliste.
Kao mamac koristi se: kuhana pšenica, mladi i kuhani kukuruz,
krušna ruža, gliste i mesni crvići. Sa proljeća i
jeseni, kad je voda hladnija, bolje rezultate daju gliste i
crvići, dok su u ljetnjem periodu uspješniji kruh i kuhana
pšenica. Ukoliko se mjesto hrani kukuruzom, babušku treba čekati
na udicu namamčenu jednim zrnom kukuruza. Ipak, kuhana
pšenica je na svim vodama najsigurniji mamac. Prilikom pripreme
mamca treba dodati aromu/ulje anisa, bijelog luka i kako bi
se aromatizirala prihrana. Ukoliko se peca na pšenicu
na udicu se stavlja od jednog do tri zrna, zavisno od toga kolika
je prosječna veličina babuški. Pri mamćenju vrh
udice mora uvijek biti potpuno slobodan. Zrno se obično
probada bočno, kroz dvije opne, kako se u vodi ne bi raspadalo.
Udica broj 16 savršeno odgovara za jedno zrno pšenice, 14-tica
i 12-tica se uspješno pokrivaju sa dva zrna, dok za tri zrna
pšenice treba uzeti udicu broj 10. Kada idete na babušku, obavezno
ponesite više raznovrsnih mamaca. Česta je pojava da babuška
u jednom trenutku prestane sa uzimanjem jedne vrste hrane. Istog
trenutka promjenite mamac. Tražite onaj koji im najviše odgovara.
Babuška je dobar borac i treba je polako privlačiti obali,
pazeći da ne uđe u travu. Ukoliko se to ipak dogodi,
opustite najlon i ona će sama izaći iz bilja. Budite
maksimalno pažljivi, jedna otkačena babuška, često
će rasterati cijelo jato.
|