Amur se hrani podvodnim biljem i insektima koji lete blizu površine vode. Zimi se njegova aktivnost smanjuje i on se povlači u dublje slojeve vode.  Amur u svojoj postojbini naraste do 1,7 m i može biti težak do 36 kg, ali u Europi njegove maksimalne dimenzije su 1 m i 25 kg. Iako ga ponegdje nazivaju šaranom trave, on oblikom svog tijela više podsjeća na klena nego na pravog šarana. Tijelo mu je izduženo i cilindrično, srebrno-bronzane boje i prekriveno krupnom krljušti. U mladosti, lako ga je zamjeniti sa klenom. Međutim klen ima 56-61 žbicu u leđnom peraju, a amur 43-45. Kod amura su peraja više zaobljena, a analno i dorzalno peraje imaju po osam žbica.

Lov amura

Amura ćete tijekom ljeta najčešće naći odmah ispod površine obrasle gustom vodenom travom (Lemna sp.), dok se za vrijeme hladnih zimskih dana povlači u najdublje dijelove vode u kojoj živi. Sezona ribolova traje preko cijele godine. Zbog veličine ribe peca se jačim ribolovačkim priborom sa najlonom 0,50 mm nosivosti do 7 kg, šaranskim udicama i štapovima 0,9 do 1,1 kg. Od svih pripadnika obitelji šarana, amur je najosetljiviji na otpor strune, pa se najbolji rezultati postižu pecanjem na kukuruz šećerac ili boili sa aromom tuti-frutija vezanim na dlaku. Ponekad se, posebno ljeti, hrani i sa površine vode. Tada mamac ispituje i duže vremena prije nego ga proguta. Za površinski ribolov najbolje je koristiti keks za pse kao plutajući mamac.

Moguće ga je pecati i na komadiće trske koji se odsjeku u dužini od 10 cm, ali tako da se na komadiću nalaze i kolence i dio lista trske. Ovakav komadić se stavlja na trokraku udicu. Trsku treba montirati kao površinski mamac, a mašinica mora ostati otkočena. Kada se amur ulovi, kontrira se snažno.
Ono što uvijek morate imati na umu kod pecanja amura je njegova veličina i snaga. Nikakvo "silovanje" pribora neće dovesti ribu van vode. Potrebni su smirenost i strpljenje.